U Bijeljini je održana konferencija "Izazovi, dobre prakse i unapređenje rada Sigurnih kuća i specijalizovanih usluga podrške za žrtve rodno zasnovanog nasilja u BiH”.
Кonferencija je završna aktivnost u projektu „Unapređenje kapaciteta pružalaca servisa podrške za žrtve rodnozasnovanog nasilja – Faza III“ koji je Fondacija „Lara“ realizovala u partnerstvu sa članicama Sigurne mreže BiH (Udruženje građana „Vive žene“ Tuzla, Fondacija lokalne demokratije Sarajevo, „Žena BiH“ Mostar, Udruženje „Žene sa Une“ Bihać, Fondacija „Udružene žene“ Banja Luka i Udruženje građana „Budućnost“ Modriča) od 1. jula 2021. do 28. februara ove godine.
Projektne aktivnosti su obuhvatile četiri kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine (Кanton Sarajevo, Кanton Tuzla, Unsko-sanski kanton i Hercegovačko-neretvanski kanton) i tri regije u Republici Srpskoj (regije Doboj, Bijeljina i Banja Luka), a cilj je bio jačanje kapaciteta članica Sigurne mreže u odgovoru na seksualno nasilje, unapređenje odgovora multisektorskih timova/koordinacionih tijela u definisanju odgovora na nasilje u zajednici sa fokusom na seksualno nasilje i bolja evidencije zasnovana na elementima ranjivosti žrtve.
Konferenciju su otvorile Radmila Žigić, direktorica Fondacije „Lara“ i Danijela Huremović, iz Udruženja građana „Vive žene“, a učesnicima se obratila i Mersiha Zulčić, predstavnica UN Woman BiH.
Rezultate realizovanja projektnih aktivnosti i postignuća su predstavile Dragana Petrić, koordinatorica projekta iz Fondacije „Lara“ i Danijela Huremović iz UG „Vive žene“, a prikazani su i video materijali za informisanje žrtava kreirani tokom trajanja projekta.
Tokom panela čija je tema bio rad na jačanju kapaciteta sigurnih kuća za unapređenje pomoći žrtvama nasilja, uključujući i žrtve rodno zasnovanog seksualnog nasilja, Gordana Vidović iz Udruženja Građana „Budućnost“ Modriča je predstavila rezultate Istraživanja iskustava u radu sigurnih kuća u BiH sa žrtvama seksualnog nasilja i provedenih obuka za stručno osoblje sigurnoh kuća za SOS, pravno i psihosocijalno savjetovanje.
Publikaciju Smjernice i preporuke za rad sa žrtvama seksualnog nasilja je predstavila Aida Behrem iz Udruženja „Žene sa Une“ iz Bihaća.
Na konferenciji je predstavljeno i softversko rješenje za standardizovano dokumentovanje i vođenje evidencije o radu sigurnih kuća i drugih specijalizovanih usluga podrške za žrtve rodnozasnovanog nasilja.
Dobrosav Đukić i Denis Begović iz IT kompanije Elephant Solutions, koja je kreirala softver, pojasnili su proces izrade, ključne dijelove aplikacije i način unošenja, a poseban segment izlaganja bio je posvećen bezbjednosti i tajnosti unijetih podataka.
Koordinatorica Sigurne kuće u Bijeljini Milka Stević govorila je o pripremama za kreiranje softvera, selekciji podataka i izazovima pred kojima se kreativni tim našao.
Jedna od tema bio je i značaj uspostavljanja multisektorskog odgvora na seksulano nasilje, izazovi u radu i podrška za žrtve seksulanog nasilja u skladu sa preporukama Instanbulske konvencije o čemu su govorile/i Samra Filipović Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i Selma Čilašević i Elmin Husanović iz Ministratsva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona.
Učesnice/i konferencije, predstavnice/i institucija, subjekata zaštite, Gradske uprave grada Bijeljina, ministarstava i nevladinih organizacija, su tokom diskusije iznijeli svoja iskustva u radu sa žrtvama nasilja i ukazali na potrebu nastavka aktivnosti i nakon završteka projekta.
Jedan od zaključaka bio je da je potrebno intenzivirati akcije u cilju implementacije preporuka GREVIO ekspertske grupe o sprovođenju Istanbulske konvencije. U fokus treba staviti preporuke koje se odnose na unapređenje odgovora na seksualno nasilje.
Takođe, treba raditi na kontinuiranim i senzibilisanim obukama svih pružalaca usluga u oblasti seksualnog nasilja sa posebnim fokusom na obuke zdravstvenih radnika i radnica koji vrše prvi pregled i evidentiranje povreda kod lica koja su doživjela seksualno nasilje i jačanju i definisanju servisa za podršku maloljetnim žrtvama seksualnog nasilja sa posebnim fokusom na maloljtne žrtve koje se u sisitemu kreću kao lica bez roditeljskog staranja.
Posebno je naglašena potreba unapređenja i harmonizovanja baze podataka o žrtvama nasilja na svim nivoima vlasti.
Potrebno je uložiti dodatne napore kako bi procesuiranje djela seksualnog nasilja pred pravosudnim institucijama bilo što efikasnije, a žrtve prepoznate kao svjedoci/svjedokinje koji su posebno ugroženi.
Kroz protokole na lokalnom nivou definisati postupanja svih subjekata zaštite u slučajevima seksualnog nasilja. Krivično pravno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine mora integrisati izmjene koje će normativno pravno omogućiti primjenu standarda Istanbulske konvencije u postupanjima, što uključuje i mogućnost uzimanja i čuvanja forenzičkih dokaza i u slučajevima kada žrtve ne želi odmah prijaviti djelo u biti dio formalnog sistema.